Prije nego što bude prekasno, pismo koje nas poziva na razmišljanje

Prije nego što bude prekasno, pismo koje nas poziva na razmišljanje

Proveli smo pola našeg vremena vjerujući da imamo cijeli život pred nama. Vjerujemo da smo besmrtni i samo sutra stavljamo na ono što je važno, a ne hitno. Ali stvari ne rade na taj način. Vrijeme prolazi, čak i ako ne želite biti svjesni toga. Omogućuje vam da cijenite ono što imate, ovdje i sada.Prije nego što bude prekasno, obratite pozornost na sve što vas čini sretnim. Naglasite svaku malu stvar, svaku malu gestu, svaki mali trenutak.

Posljednje pismo koje je osvojio treći natječaj za pisanje ljubavi u Toledu donosi nam bliže iskustvu da ne čekamo predugo.Ne smijemo gubiti vrijeme koje imamo u rukama i moramo znati vrijednosti i biti zahvalniprije nego što nas vrijeme zamke i ukrade našu memoriju. U slučaju da nismo ovdje sutra.

"Sada vam pišem, dok spavate, ako se budete sutra ujutro probudili s nekom drugom osobom, a sa svim tim putovanjima naprijed i natrag trošim sve više vremena na drugu stranu i Bojim se da neće biti povratka.

Sutra, možda neću moći razumjeti što se događa sa mnom. Mogla bih vam reći koliko se divim vašem integritetu, vašoj borbi da se nalazim uz moju stranu, pokušavajući me usrećiti usprkos okolnostima, kao i uvijek.

Sutra, možda nisam svjestan onoga što radite, kad stavljate ove male papire na svaka vrata kako ne bih zbunio kupaonicu s kuhinjom; kad nas uspiješ nas nasmijati nakon što mi obućujemo cipele bez stavljanja čarapa; kad napraviš točku održavanja razgovora dok se ja izgubim u svakoj rečenici, kada me polako približite i šapnem u moje uho ime jednog od naših unučadi; i kad odlučno odgovorite na te ljude koji me napadaju, kao da se nešto u meni pobunilo protiv one sudbine koja me je zarobila.

Za sve te stvari i još mnogo toga. U slučaju da se ne sjećate imena ili moga.

U slučaju da vam ne mogu zahvaliti sutra. Ako vam sutra ne mogu reći, čak i posljednji put, volim te. "

Alzheimerova i zaboravnost: prije nego što bude prekasno

Pismo otkriva osobu straha. Strah od gubitka zaborava, nestajanja dok je prisutan.Gubitak pamćenja čini nas zaboraviti tko smo. Tko su oni oko nas? Gubimo bit onoga tko smo bili. Ali Alzheimerova bolest najčešće pada na one koji idu s nama.

Zaboravljanje je možda naš najgori neprijateljjer smo oblici uspomena, iskustva, plodova onoga što nosimo u sebi, našeg života, onakav kakav je on. Kada izgubimo sve ovo, počinjemo prestati postojati. Nemojte čekati dok ne bude kasno. Nemojte odložiti važne stvari. Nikada ne prestanite govoriti "Volim te" onima koji vas prate. Nemojte gubiti vrijeme koje vam daju, sekunde koje ćete potrošiti s njima.

Što možemo učiniti? Kako se borimo protiv onoga što nas tjera i koji se, iz godine u godinu, sve više približava?Ne postoji čarobna formula za što ne pate od zaborava. Ali postoje mnogi savjeti za smanjenje mogućnosti:ostanite aktivni, nemojte pušiti duhan na putu, imati zdravu prehranu, napraviti nove poslove koji prisiljavaju mozak da razmišlja i otkrije nove putove.

Saznajte nove stvari, upoznajte nove ljude koji vam pokazuju nove načine razmišljanja i što je najvažnije, vrijedite svake sekunde svog života. Budite zahvalni za sve što imate, čak i ako to ne izgleda tako, jer na žalost, doći će dan kada će sve to nestati i nećete imati priliku raditi ono što radite.Prije nego što bude prekasno, započnite sjećati se.

Prije nego što bude prekasno,otvorite oči prema sadašnjosti. Uzmi svoje srce za šetnjui vrijednost svega oko vas.

"Morate obratiti pažnju na detalje, sjetve sitnih šljunka koji nas vode u našem životu".

-Katherine Pancol-

Život nije kratak, ali sporo je početi živjeti

Saznajte više
Like this post? Please share to your friends:

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!: